Istorija računara (4.)

1940-1944

S one strane Atlantika glavna potreba za podršku ratnim naporima bilo je dešifrovanje uhvaćenih poruka nemačkih snaga. Za šifrovanje se u prvim godinama rata koristila ENIGMA, dizajnirana u SAD. Tim iz Bletchey Parka, koji se nalazi na pola puta između univerziteta Oxford i Cambridge, u kojem je bio i Alan Turing, izgradio je seriju mašina koje su dostigle vrhunac 1943. godine sa Colossusom.

   border=

Telephone Research Establisment pod komandom Tommy Flowersa (na slici sa desne strane, zajedno sa Sir Harry Hinsleyem, takođe rukovodiocem u Bletchey Parku, koji je nedavno objavio memoare) isporučio je decembra 1943. Colossus Mark I, a on je postao operativan 1944. Dešifrovanje poruka je pomoglo planiranje za dan D, kasnije te godine. Sledeće mašine isporučene su na vreme za iskrcavanje u Normandiji i igrale su značajnu ulogu u pobedi nad nacističkom Nemačkom. Postojanje Colossusa krilo se do 1970. godine, a algoritmi dešifrovanja su i dalje tajna. Turing i ostali su imali samo mali uticaj na razvoj britanskog računarstva nakon rata.

   border=

Flowers (sa desne strane)

Kopija Colossusa stoji sada u muzeju u Bletchey Parku u Engleskoj. U Americi je pokrenut sličan program u United States Naval Computing Machine Laboratory (USNCML) u Daytonu u državi Ohio, koji je koristio tehnologiju prenetu iz Bletchey Parka preuzet, a kasnije je nastavljeno u Wisconsin Avenue štabu National Security Agency (NSA). Pored pomoći u razbijanju nemačkih šifri, USNCML je radila i na japanskim šiframa. Nakon rata članovi ove grupe inženjera osnovali su društvo Electronic Research Associates (ERA) u Minneapolisu.

1943

   border=Rad na ENIAC-u, započet 1943, vodio je John Brainer, dekan Moore School of Electronical Engineering na Univerzitetu Pennsylvania, zajedno sa Johnom Mauchlyjem i J. Presperom Eckertom, koji su bili zaduženi za implementaciju. Veza američke armije, u ime laboratorije Aberdeen Proving Ground (Ballistic Research Laboratory), bio je Herman Goldstine. Slike prikazuju Eckerta (levo) i Goldstinea (desno) kako drže aritmetički deo iz ENIAC-a.

Mauchly & Eckert Eckert & Goldstine

Drugi svetski rat

Potreba za računarstvom tokom Drugog svetskog rata postala je intenzivnija zbog iznenadnog naprednog razvoja brojnih artiljerijskih sredstava koja su trebala da se suprotstave sve boljim borbenim sredstvima kakav je avion. Stibitz je proširio svoje prenosive mašine uređajima za praćenje i za navođenje koji bi se priključili na protivavionske topove, ali je glavni nedostatak bio dostupnost „tabela za gađanje“ za poljsku i mornaričku artiljeriju. Stoga su rani američki uređaji za računanje, kao što je Babbageova diferencijalna mašina, napravljeni da prave tabele, a ne da u realnom vremenu obavljaju računanje za rešavanje naučnih (ili vojnih) problema.

1944

Prvi veliki automatski elektromehanički kalkulator opšte namene je bio Harvard Mark I (tj. IBM Automatic Sequence Control Calculator [ASCC]). Njega je izumeo Howard Aiken krajem tridesetih godina, a implementirali su ga Hamilton, Lake i Durfee iz IBM-a. Mašina koju je sponzorisala američka mornarica trebalo je da izračunava elemente matematičkih tabela i tabela za navigaciju; istu svrhu je imala Babbageova diferencijalna mašina. Aiken je posvetio svoje rane izveštaje Babbageu kada je saznao za deo diferencijalne mašine na Harvardu 1937. ASCC nije mašina sa skladištenim programom, nego ju je pokretala papirna traka sa instrukcijama.

Grace Murray Hopper je radila za Aikena na Harvardu juna 1944. i postala je treći programer na računaru Mark I. Njena dva prethodnika, koje su tada nazivali „koderima“, bili su zastavnici Robert Campbell i Richard Bloch.

   border=

1945

Grace Murray Hopper je radila u privremenoj zgradi iz Prvog svetskog rata na Univerzitetu Harvard. Na računaru Mark II ona je pronašla prvu računarsku bubu koja je nastradala od struje. Prilepila ju je na dnevnik računara i kad bi kasnije mašina stala (što se često dešavalo) rekli bi Howardu Aikenu da „uklanjaju bube“ (engl. debugging) iz računara. Prva buba i dalje postoji u National Museum of American History of the Smithsonian Institutions. Reč buba i koncept uklanjanja ranije je verovatno koristio Edison, ali se pretpostavlja kako je ovo prva potvrda da se taj pojam primenjuje na računare.

   border=

30. jun 1945: John von Neumann je napisao „Prvu skicu izveštaja o EDVAC-u“

koja je utrla put za arhitektonski dizajn nekoliko generacija računara; izveštaj nikad nije prevazišao stadijum skice, ali njegovi koautori (očigledno ne i saradnici u pisanju) nisu nikad zvanično imenovani. Arhitektonski stil je postao poznat kao „von Neumannova arhitektura“, a ovaj izvor za pojam „uskladištenog programa“ postao je diskutabilan. Eckert i Mauchly su tvrdili da su oni razmišljali o tome pre no što se Neumann pridružio već započetom radu na univerzitetu Pennsylvania.

Konrad Zuse je tvrdio kasnije da je i on razmišljao o tome još tridesetih godina.

2030-istorija-racunara-4