Istraživači razvijaju beskontaktne senzore dodira za robotiku

Autorska prava: Science and Technology of Advanced Materials (2024). DOI: 10.1080/14686996.2024.2311635

Radikalno novi tip senzora dodira za robotiku i druge aplikacije za bio-mimikovanje (bioničke) je toliko osetljiv da radi čak i bez direktnog kontakta između senzora i objekata koji se detektuju. On oseća smetnje u električnom polju između objekta i senzora, na udaljenosti do 100 milimetara od objekta

Istraživači sa Univerziteta Qingdao u Kini, sa saradnicima iz drugih krajeva Kine i Južne Koreje, opisuju svoju inovaciju u časopisu Science and Technologi of Advanced Materials.

Elektronske slojevi su postali ključni element u bioničkim robotima, omogućavajući im da brzo otkriju i reaguju na spoljašnje stimuluse. Ovo može omogućiti robotskim sistemima da analiziraju oblik objekta i, ako je potrebno, da ga podignu i manipulišu njime.

Senzori u većini savremenih sistema oslanjaju se na direktan dodir koji izaziva fizičku deformaciju kontaktnog sloja, pa dovodi do promena u električnoj kapacitivnosti. Nažalost, ujednačenost reagovanja na različite regione ograničava osetljivost i ukupne sposobnosti takvih sistema.

„Da bismo postigli veću osetljivost i prilagodljivost, razvili smo nove kompozitne slojeve sa iznenađujućim i veoma korisnim električnim svojstvima“, kaže Ksinlin Li iz tima Univerziteta Qingdao.

Najviše iznenađuje aspekt koji je dobijen kada su istraživači kombinovali dva materijala sa visokom dielektričnom konstantom – merom njihovog odgovora na električna polja. Ovaj kompozit je imao neočekivano nisku dielektričnu konstantu, kontra-intuitivan rezultat koji je idealno prikladan za izradu senzora koji je osetljiviji na električna polja.

Kompozit se sastoji od malih količina grafitnog ugljen nitrida dodanog polidimetilsiloksanu. Može se napraviti i obraditi specifičnom metodom 3D štampanja, koja se zove “dispensing printing”, koja nudi finu kontrolu nad strukturom i šablonom štampanog visokoviskoznog mastila.

Tim je ovo iskoristio da napravi mrežu koja bi mogla da oseti objekte dok je udaljena između 5 i 100 milimetara od površine objekta. Testirali su mogućnosti mreže koristeći prste istraživača kao otkrivene objekte, dok su se približavali mreži, ali bez stvarnog kontakta.

„Performanse su bile izvanredne, u smislu osetljivosti, brzine odziva i robusne stabilnosti kroz mnoge cikluse upotrebe“, kaže Li. „Ovo otvara nove mogućnosti u oblasti nosivih predmeta i elektronske kože.

Ona dodaje da je pogodan za izradu fizički fleksibilnih senzora potrebnih za nosive tehnologije. Oni bi se mogli primeniti za medicinsko nadgledanje, ili opštije upotrebe u brzom razvoju „interneta stvari“ (IoT), uključujući daljinsku kontrolu širokog spektra uređaja.

Ugrađivanje senzorske mreže u štampanu ploču omogućilo je da se podaci koje prikuplja prenesu preko 4G mreža koje se široko koriste u mobilnim telefonima.

Tim sada planira da poboljša tehnologiju kako bi razvio njenu prikladnost za masovnu proizvodnju. Oni takođe žele da istraže dalje mogućnosti osim pukog otkrivanja oblika i pokreta.

Na primer, različite jedinice u nizu senzora imaju mogućnost da reaguju sekvencijalno, što pruža mogućnost realizacije interakcije čoveka i računara, kao što je prepoznavanje pokreta. Performanse senzora u kontaktnim i beskontaktnim sistemima takođe odražavaju njihov potencijal u detekciji pokreta ljudi, kao što je izbegavanje prepreka i praćenje hoda, što bi se moglo primeniti u inteligentnoj medicinskoj nezi.

Izvor: TechXplore