Ovi čuvari prate tajnu онлајн cenzuru širom sveta

Oni mere šta se blokira ili uklanja i zašto. Ubrzo nakon što je početkom ove godine napustio međunarodni aerodrom Bole u Adis Abebi u Etiopiji, Moses Karanja se u automobilu sa pozivom iz aplikacije suočio sa neprijatnom situacijom: nije mogao da plati vozaču. Dok se vozio u grad, telekom pod državnom kontrolom zatvorio je pristup internetu, zbog čega je aplikacija postala beskorisna. Ni Karanja ni vozač nisu znali koliko treba da košta njegova vožnja. Karanja, doktorant Univerziteta u Torontu, izvukao je nešto gotovine i dogovorio se sa vozačem. Ali uskraćivanje usluga koje je usledilo posle niza atentata u zemlji u junu, nateralo je Karanju da razmotri koliko je duboko i dugo bilo to uskraćivanje. Sumnjao je da su neke usluge, poput WhatsAppa, ostale nedostupne čak i kada su se drugi delovi interneta pojavili nekoliko dana nakon ubistava.

Autor: LAURA HAUTALA

Karanja je bio u pravu. Radeći na projektu nazvanom Otvorena opservatorija mrežnih interferencija (OONI), koja prikuplja podatke o internetskom povezivanju iz celog sveta, ustanovio je da su Facebook, Facebook Messenger i veb verzija WhatsAppa bili blokirani nakon početnog prekida, što je mnogim Etiopljanima otežalo komunikaciju . Usluge su bile nedostupne u Etiopiji još u avgustu. Podaci iz OONI omogućavaju evidenciju pristupačnosti Interneta u mestima širom sveta gde vlasti verovatno neće priznati da su blokirale pristup, kaže Karanja, čija se istraživanja fokusiraju na presek politike i interneta. „Sigurni ste da imate jasan snimak interneta u određeno vreme na određenom mestu“, rekao je.

OONI je jedno od nekoliko nastojanja za merenje globalne cenzure interneta, koja nije uvek tako očigledna kao što je bilo gašenje koje je Karanja doživeo u Etiopiji. Ponekad vlada cilja odabrane veb sajtove ili zahteva onemogućavanje video zapisa ili filtriranje slika iz tokova vesti. Sve to sačinjava cenzuru. OONI i slični projekti dokumentuju pokušaje kontrole onoga što građani mogu da kažu ili da vide.

Zabrinutost zbog cenzure je globalna pojava, čak i u liberalnim demokratijama. Indija, najveća svetska demokratija, nedavno je ugasila internet u Kašmiru jer je hinduistička nacionalistička stranka koja vodi tu zemlju nastojala da nametne veću kontrolu nad tom većinski muslimanskom regijom.

Suptilniji oblici cenzure, poput društvenih medija koji uklanjaju sadržaj ili ograničavaju njegov domet, izazivaju reagovanje raznolikih grupa ljudi, uključujući YouTube izvođače, aktiviste za ljudska prava, pa čak i predsednika Donalda Trumpa, koji je među konzervativcima koji tvrde da politike koje kompanije društvenih medija koriste za borbu protiv lažnih vesti nepravedno napadaju desničarske medije.

Istraživači iz OONI koriste kolekciju mrežnih signala koje šalju dobrovoljci, a koji malo znače pojedinačno, ali mogu u kombinaciji da ukažu na smetnje. Znakovi mogu da liče na nasumične natuknice na Internetu: 404 poruke o grešci i neobični iskočni prozori. Istraživači OONI-ja, međutim, koriste svoje podatke da otkriju tehnike koje stoje iza cenzure. Ovo im omogućava da preslikaju ono što izgleda nevidljivo.  Arturo Filasto, osnivač OONI-ja, kaže da je cenzura ono kada sadržaj koji možete da vidite na mreži varira u zavisnosti od toga gde se nalazite u svetu. „Postoji mnogo paralelnih interneta“, kaže on.

Izazov, posebno u autoritarnim zemljama, je da se izmeri i prati šta je blokirano ili uklonjeno i zbog čega.

Evidentiranje obrazaca

Projekat OONI sa svojim softverom otvorenog koda OONI Probe pokriva preko 200 zemalja, uključujući Egipat, Venecuelu i Ukrajinu. Volonteri instaliraju aplikaciju OONI Probe na svoje telefone, tablete i svoje Mac ili Linux računare (trenutno je dostupna beta verzija za sve računare). Aplikacija periodično pinguje unapred postavljenu listu veb lokacija i beleži šta se vraća kao odgovor, i tako otkriva koji su veb sajtovi blokirani, ugašeni ili preusmereni.

Ti podaci su korisni kada korisnici interneta počnu da primećuju čudne obrasce. Tokom 2016. godine, istraživači OONI-ja koristili su podatke volontera da bi istražili izveštaje o trenutnoj medijskoj cenzuri u Egiptu. Otkrili su da su korisnici često preusmeravani na iskočne prozore kada su pokušavali da pristupe veb lokacijama kojim upravljaju nevladine organizacije, novinske organizacije, pa čak i porno sajtovima. Umesto tih veb lokacija, neki od iskočnih prozora prikazivali su oglase korisnika, a drugi su zauzimali procesnu moć uređaja za prekopavanje kripto valuta.

To se i dalje dešavalo 2018. godine, kada su pokušaji da se dođe do veb lokacija uključujući Palestinsko društvo zatvorenika i Savet za ljudska prava UN dovodili do preusmeravanja.

Testiranje filtera

Internet cenzura nije ograničena na blokirane veb stranice. Sajtovi društvenih medija takođe filtriraju sadržaj iz tokova vesti i ćaskanja. U Kini, kompanije društvenih medija odgovaraju vladi za sadržaj koji se pojavljuje na njihovim platformama i potpisale su obećanje da će u svojim uslugama nadgledati politički nepoželjne sadržaje, navodi nevladina organizacija Human Rights Watch. To dovodi do sistema koji strogo ograničava raspravu o političkim temama.

Kompanije iz korisničkih ćaskanja i tokova vesti filtriraju sve slike koje bi mogle da krše vladine standarde. Standardi nisu uvek transparentni za korisnike i vremenom se menjaju. Weibo, kineski ekvivalent Twittera, dva puta je pokušao da očisti LGBTQ sadržaj sa svoje platforme i dva puta je poklekao nakon neočekivanog negodovanja zajednice. Neki će sadržaj možda biti filtriran u očekivanju velikih događaja i kasnije biti dopušten. Istraživači u projektu Citizen Lab Munk-ove škole za globalne poslove i javnu politiku na Univerzitetu u Torontu, želeli su da prouče kako proces filtriranja funkcioniše na WeChat-u, kineskoj aplikaciji za razmenu poruka i društvene medije sa više od milijardu korisnika. Zato su koristili WeChat naloge registrovane na kanadskim brojevima telefona i slali poruke kontaktima sa nalozima registrovanim na kineskim brojevima telefona. Kontakti su izvestili šta su na kraju mogli i šta nisu mogli da vide.

Istraživači su otkrili detalje o tome kako WeChat automatizuje filtriranje slika, i videli su da kompanija ažurira svoje procese kao odgovor na aktuelna dešavanja. Filtriranje nije bilo ograničeno na zloglasne fotografije „Čoveka i tenka“ sa demonstracija za demokratiju 1989. na Trgu Tienanmen. Obuhvatale su fotografije aktuelnih novosti, poput hapšenja izvršne direktorke Huaveija Meng Vanzhou, trgovinskog rata SAD-Kine i srednjeročnih izbora 2018. godine u SAD.

To je u skladu sa dobro poznatim primerima čišćenja, kao na primer kada je naređeno da se slike Vini Pua izbace nakon što su korisnici mreže uporedili crtanog medveda sa kineskim liderom Ksi Žinpingom. Kineski model državnog kapitalizma omogućava im podešavanje informacija na ovaj način. Jeff Knockel, postdoktorski student koji je vodio istraživanje Citizen Lab-a, rekao je da Kina može da zahteva od društvenih medija unutar svojih granica da filtriraju slike. Druge zemlje bi morale da blokiraju čitav internet ili određene veb stranice kako bi sprečile korisnike da vide određeni sadržaj.

„To omogućava kineskoj vladi da vrši finiji nivo kontrole na tim platformama“, rekao je.

Praćenje uklanjanja

Filtriranje slika se dešava i u SAD-u i drugim demokratijama. Suočeni sa kritikama zbog širenja govora mržnje i nasilnog sadržaja, Facebook, YouTube i Twitter razvijaju VI algoritme i angažuju moderatore sadržaja da probiraju ono što se prikazuje na njihovim platformama. Ali tu se nalazi neočekivana dilema. Nije uvek lako utvrditi da li videozapis koji sadrži nasilje treba zabraniti zbog promocije terorizma ili sačuvati kao dokaz kršenja ljudskih prava. Grupe za odbranu skrenule su pažnju na problem i čuvanje informacija.

Witness, organizacija za ljudska prava, obučava globalne aktiviste za ljudska prava da paze na uklanjanje njihovih video snimaka. Nestanak video snimaka ovih aktivista može da ukloni jedini dokaz incidenata policijske brutalnosti, nasilja nad demonstrantima i vojne udare na civile. Projekti poput Sirijskog arhiva prate ta uklanjanja u mesečnim izveštajima. Arhiv su u Berlinu pokrenuli Hadi al Khatib i Jeff Deutch, a služi pre svega kao centralna organizacija za čuvanje i pregledanje video zapisa. Tim preuzima video snimke nasilja u sirijskom ratu objavljene na YouTube-u koje veštačka inteligencija tog društvenog medija ponekad kasnije uklanja. Zatim Sirijski arhiv autentifikuje video snimke i stavlja ih na raspolaganje organizacijama za ljudska prava.

Tokom 2017. godine Sirijski arhiv je otkrio da je YouTube uklonio oko 180 kanala koji sadrže na stotine hiljada video zapisa iz Sirije u vreme kad je video servis implementirao nove politike uklanjanja nasilja i terorističke propagande. Jedan snimak je, na primer, prikazivao razaranja u četiri sirijske terenske bolnice, dok su novinari opisivali napade koji su objekte zatrpali ruševinama. Deutch je rekao da je njegov tim pomogao da se YouTube nagovori da obnovi većinu video snimaka, ali drugi su izgubljeni sa platforme.

Deutch kaže da je korisno da video snimci budu dostupni na platformama društvenih medija a ne samo u Sirijskom arhivu. Video snimci na YouTube-u ili Twitteru imaju veći domet da bi međunarodne grupe postale svesne zločina, a Savet bezbednosti UN-a je u izveštaju o hemijskom oružju u Siriji naveo video dokaze sa YouTube-a.

„Platforme su i same postale ove slučajne arhive“, rekao je Deutch.

Merenje stvarnosti

Nakon pada interneta u Adis Abebi, doktorant Karanja je odmah napravio planove da napusti zemlju, jer je prekid interneta onemogućio da se sinhronizuje sa kolegama u drugim zemljama. Zato je odleteo u susednu Keniju i radio odatle. Ipak, prekid je i dalje uticao na njega. Karanja je pokušao da zove svoje etiopske kontakte iz Kenije pomoću WhatsApp-a, ali usluga je bila nepouzdana. Zato da je morao da koristi običnu uslugu mobilnih telefona, koja je koštala 100 puta više od WhatsAppa, rekao je.

Gnjavaža i trošak smetali su Karanji. Ali zaključio je da ima sreće. Internet je presudan za svakodnevni život i poslovanje širom sveta, i mnogi ljudi u drugoj najmnogoljudnijoj zemlji u Africi nisu mogli da koriste aplikacije od kojih su počeli da zavise. „Ovo je moja priča: novčani gubitak i neprijatnosti“, rekao je Karanja. „Postoje drugi koji su pretrpeli više.“

Izvor: CNET

5613-xa-ovi-cuvari-prate-tajnu-onlajn-cenzuru-sirom-sveta-xa