Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija (SFRJ) je bila komunistička zemlja, koja je postojala u drugoj polovini 20. veka. Komunistička partija je odredila stroga uvozna pravila koja su uticala na razvoj računara u zemlji, koji je bio drugačiji od razvoja u zapadnom svetu. Kako je SFRJ bila nesvrstana zemlja, nije bilo utiicaja sovjetskog bloka. Bitan faktor razvoja informacionih tehnologija je bio akcenat koji se davao isključivo na jačanju domaće proizvodnje, pa samim tim i računara i njihovih delova.Do 1957. godine su inženjeri koristili takozvani algoritmare (šibere) i postojao je mehanički stoni kalkulator. Nomogram je prva konstrukcija pre analogne računarske tehnike. U to vreme je analogna tehnika bila mnogo razvijenija od digitalne. U Vinči je napravljen analogni računar i korišćeni su mrežni analizator, analogni računar za rešavanje jednačina sa 50 nepoznatih i diferencijalni analizator. Sve je upućivalo ka izradi digitalnog računara, čime bi se prekrila oblast računarstva. Kako je ova oblast u našoj zemlji bila nerazvijena, tako je naš stručni kadar sticao znanja u inostranim računarskim institutima: Tihomir Aleksić i Ahmed Madzić u Parizu, Vukašin Masnikosa u Darmštatu i Beču, Petar Vrbavac u Kembridžu, Dušan Hristović u Londonu.