Istorijski razvoj programskih jezika
Najstariji računarski sistemi razvijani su u prvoj polovini dvadesetog veka. Oni su bili mehaničkog ili elektromehaničkog tipa. Programiranje istih je, ukoliko su uopšte bili programabilni, bila funkcija mehaničkog prepodešavanja njihovog hardvera. Unos novog ili promena tekućeg programa izvršavana je tako što su zubčanici ili električni releji prepovezivani na konfiguraciju koja bi odgovarala željenom poslu. Ova praksa se uz manje izmene nastavila i kroz prve čisto električne računare. Prvi svetski priznati čisto električni univerzalni računar ENIAC koristio je ovu formu programiranja u procesu koji je mogao trajati i do nekoliko nedelja.