Spomenućemo dvanaest ključnih trenutaka u istoriji robotike, od Tri zakona robotike Isaka Asimova do dvonožnih robota koje danas možete da kupite.
Nijedna tehnologija nije toliko osvojila ljudsku maštu koliko su je osvojili roboti. Ideja o mašinama koje mogu da hodaju i govore kao mi, decenijama je bila osnova naučne fantastike. Realnost je bila prozaičnija. Većina robota u stvarnom svetu izgledaju kao bestelesna ruka koja u fabrici obavlja dosadan posao koji se sastoji od ponavljanja istih pokreta. Međutim, nedavna otkrića u oblasti veštačke inteligencije u kombinaciji sa robotskim hardverom našu maštu, u kojoj se pojavljuju pametni humanoidi, sve se više približavaju stvarnosti.
Navešćemo dvanaest odlučujućih momenata koji su nas doveli dovde.
1921. – Prvi put je spomenut termin „robot“
Od davnih dana, ljudi su razmišljali o stvaranju veštačkih bića, od glinenih Golema iz jevrejske tradicije do mehaničkih slugu grčkog boga Hefesta. Istorija, takođe, obiluje primerima složenih automatizovanih uređaja napravljenih da bi oduševili publiku svojim pokretima koji liče na ljudske. Ipak, termin „robot“ se prvi put spominje u drami R.U.R. češkog pisca Karela Čapeka iz 1921. godine. R.U.R. je skraćenica od Rosumovi univerzalni roboti (Rossumovi Univerzální Roboti). Termin je izveden iz češke reči „robota“, što znači prinudni rad, a u predstavi se pojavljuju „veštački“ radnici napravljeni od sintetičke organske materije koji ustaju protiv svojih ljudskih gospodara, što je tema koja će se često pojavljivati u mnogim kasnijim delima.
1942. – Tri zakona robotike Isaka Asimova
Roboti su postali popularna tema naučne fantastike, a legendarni pisac Isak Asimov ih spominje u mnogim svojim pričama. Glavna tema njegovog rada usredsredila se na to kako će ti veštački ljudi komunicirati sa ljudskim društvom. U kratkoj priči Runaround iz 1942. godine, uveo je tri zakona robotike, koji bi trebalo da upravljaju radom svih robota u njegovom izmišljenom univerzumu. Prvi zakon zabranjuje robotima da nanose štetu ljudima, drugi nalaže robotima da se pokoravaju ljudima osim u slučaju ako se krši prvi zakon, a prema trećem mašine treba da štite sebe sve dok to nije u suprotnosti sa prva dva zakona. Iako su tri zakona u potpunosti izmišljena, imali su uticaj na razvoj etičkih okvira za razvoj veštačke inteligencije i robotike.
1961. – Prvi industrijski robot
Veoma brzo su ideje iz naučne fantastike našle svoj put do stvarnog sveta. Početkom pedesetih godina prošlog veka, pronalazač Džordž Devol pokrenuo je rad na robotskoj ruci koja bi u fabrikama mogla da obavlja zadatke koji se ponavljaju. Udružio se sa preduzetnikom Džozefom Engelbergerom da bi osnovao Unimation, prvu kompaniju za robotiku na svetu, a 1961. godine, njihov robot Unimate je otišao da radi na montažnoj traci u fabrici General Motors u Nju Džersiju. Ruka na hidraulički pogon imala je pet stepeni slobode (degrees of freedom – DoF), odnosno broj slobodnih (ili mogućih) nezavisnih kretanja, ili drugačije rečeno, to je broj nezavisnih parametara koji su potrebni da bi se jednoznačno odredio položaj tela. Programiranje uređaja zahtevalo je od korisnika da fizički postavi ruku u različite položaje kako bi je naučio potrebnom redosledu radnji, da bi to bilo snimljeno u magnetnom uređaju za skladištenje, poznatom kao memorija bubnja.
1966 — Prvi inteligentni mobilni robot na svetu
Iako je do sredine šezdesetih godina prošlog veka, postignut značajan napredak u mehaničkim sposobnostima robota, oni su i dalje u suštini glupe mašine koje treba ručno da se programiraju. Istraživači sa Istraživačkog instituta Stenford su, 1966. godine, počeli rad na robotu na točkovima opremljenog kamerama i senzorima na dodir koji je mogao da razmišlja o sopstvenim akcijama, da pravi planove i da se kreće u stvarnom svetu. Mogao je samostalno da ulazi u prostorije i izlazi iz njih i da izbegava prepreke, otvara vrata, pritiska prekidače za svetlo i gura kutije unaokolo. Robot, kojeg je tim nazvao Shakey, dobio je značajnu pažnju medija. Časopis Life ga je 1970. godine čak nazvao prvom elektronskom osobom. Za svoj napredak robot može da zahvali slojevitoj softverskoj arhitekturi, koja mu je omogućila da razmišlja dok obavlja zadatke, što će se pojavljivati u mnogim budućim robotima.
1969. – Stanford Arm pokreće novu industriju
Dok je Unimate bila prva robotska ruka koja je ušla u proizvodnju, robot Stanford Arm je predstavljao nacrt za početak razvoja industrijske robotike. Viktor Šajnman, koji je te godine bio student u Laboratoriji za veštačku inteligenciju u Stanfordu, napravio je ruku koja je imala šest stepeni slobode, napajala ju je električna energija i kontrolisao je računar. Tokom sledećih godina, Šajnman je gradio sve prefinjenije verzije ruke i na Stanfordu i na MIT-u, pre nego što je 1974. godine pokrenuo kompaniju pod nazivom Vicarm Inc. da bi komercijalizovao svoj rad. Na kraju je 1977. godine, prodao svoje dizajne kompaniji Unimation, koja je 1978. godine, predstavila robota PUMA (Programmable Universal Machine for Assembly). Prvi kupac je bila kompanija General Motors, u kojoj je korišćen za sklapanje automobilskih podkomponenti.
1970. Prvi robotski rover je otišao na Mesec
Rođenje robotike poklopilo se sa još jednim velikim tehnološkim napretkom, odnosno, sa dobom svemirskih istraživanja. Naučnici su prepoznali da mašine koje mogu da se kontrolišu na daljinu ili čak rade autonomno, mogu da budu moćno sredstvo za istraživanje Sunčevog sistema. Sovjetski Savez je 1970. godine, na Mesec spustio Lunohod 1, prvi robotski rover na svetu. Imao je oblik kade, osam točkova sa nezavisnim pogonom i njime je moglo da se upravlja na daljinu sa Zemlje preko antena i snimaka koje su pravile četiri kamere. Vozilo na solarni pogon radilo je skoro godinu dana, otprilike tri i po puta duže nego što je projektovano da traje, i prešlo je 10,5 kilometara. Takođe je koristilo sonde koje su mogle da se produže da bi obavile više od 500 testova mehaničkih svojstava Mesečevog tla.
1990. – Rodni Bruks ispisuje veštačku inteligenciju u robotici
Do osamdesetih godina prošlog veka, industrijski roboti koji su mogli da obavljaju zadatke koji se ponavljaju u kontrolisanim okruženjima postali su uobičajeni, ali pokušaji da se stvore fleksibilnije i autonomnije mašine su propadali. Australijski robotičar Rodni Bruks naslućivao je da je ta stagnacija u razvoju posledica pristupa kojeg su istraživači koristili. Njihov pristup je obuhvatao usredsređivanje na opremanje mašina veštinama apstraktnog zaključivanja i razvoj složenih sistema matematičkih simbola koji predstavljaju svet oko njih. Umesto toga, Bruks se okrenuo prirodi u potrazi za inspiracijom i usredsredio se na povratne veze između osećaja i reagovanja koje omogućavaju precizno i tačno ponašanje životinja. Pokazao je da je korišćenjem tog pristupa, koji je opisan u radu iz 1990. godine, pod nazivom Elephants Don’t Play Chess (prim. prev. Slonovi ne igraju šah), bilo moguće kombinovati više jednostavnih oblika ponašanja za rešavanje izazova koji su prevazilazili sposobnosti robota u to vreme.
1996. – Honda predstavlja prvog humanoidnog robota koji hoda
Uprkos značajnom napretku u robotici, većina mašina bila je daleko od mehaničkih ljudi prikazanih u naučnoj fantastici. To se promenilo 1996. godine, kada je Honda predstavila robota P2, koji je bio prvi humanoidni robot sposoban da samostalno hoda na dve noge. Kompanija je počela da radi na problemu dvonožne motorike iz kasnih osamdesetih tako što je proučavala i pokušavala da replicira kako ljudi hodaju. Istraživanje robota P2 i njegovih naslednika P3 i P4 na kraju je dovelo do razvoja legendarnog humanoidnog robota ASIMO, koji je prvi put predstavljen 2000. godine i koji je postavio standard za humanoidnu robotiku u budućnosti.
2000. – Uprava za hranu i lekove (FDA) je odobrila robota Da Vinčija koji je obavljao hirurške zahvate
Dok se većina kompanija koja se bavila proizvodnjom komercijalnih robota usredsredila na mašine napravljene da bi zamenile teške poslove u fabrikama, Intuitive Surgical je odlučila da se usredsredi na delikatan proces minimalno invazivne hirurgije. Napravili su robotski hirurški sistem koji je imao četiri ruke i nazvali su ga Da Vinči kojim je hirurg mogao daljinski da upravlja. Ruke su bile sposobne da drže hirurške instrumente, kao što su skalpel, hvataljke i makaze i omogućavale su hirurgu da izvodi izuzetno-precizne pokrete. Uređaj je za upotrebu odobrila američka Uprava za hranu i lekove 2000. godine i korišćen je u više od 14 miliona procedura.
2010. – Kompanija Google predstavlja projekat autonomnih automobila
Tokom godina, bilo je sporadičnih eksperimenata sa autonomnim vozilima, ali prva kompanija koja je uložila ozbiljne resurse u tu ideju bila je Google. Počela je da razvija autonomne automobile 2009. godine koji su prešli oko 250.000 kilometara na javnim putevima pre nego što je objavila projekat u oktobru 2010. Raniji eksperimenti su sprovedeni u modifikovanoj Tojoti Prius sa sigurnosnim vozačem za volanom. Ipak, 2015. godine, kompanija je izvela prvu potpuno autonomnu vožnju javnim putem u posebno napravljenom vozilu sa volanom i papučicama. Posle rebrendiranja u Waymo, kompanija je počela prve javne probe taksi službe bez vozača u Feniksu u državi Arizoni, 2017. godine.
2012 — Pokrenut DARPA izazov za robotiku
Jedan od glavnih pokretača nedavnog napretka u pametnim, humanoidnim robotima bio je DARPA Robotics Challenge. Izazov je pokrenula Agencija za napredne istraživačke projekte ministarstva odbrane (Defense Advanced Research Projects Agency) 2012. godine, u obliku takmičenja, što je izazvalo timove da razviju poluautonomne robote koji bi mogli da izvršavaju složene zadatke u simuliranim zonama katastrofe. Roboti su imali zadatak da hodaju po ruševinama, da se penju na merdevine, da zatvaraju ventile koji cure, pa čak i da voze pomoćno vozilo. Finale je održano 2015. Dok su se neki timovi takmičili sa sopstvenim robotima, šest timova su imali humanoidne Atlas robote koje je napravila kompanija Boston Dynamics. Kompanija je nastavila da razvija robota nakon što je takmičenje završeno, zbog čega je tokom godina pokazivao naprednije sposobnosti, kao što su trčanje na otvorenom, skakanje i savladavanje staza sa preprekama.
2020. – Počeo je da se prodaje prvi dvonožni robot
Startap kompanija Agility Robotics bila je prva koja je predstavila komercijalnog dvonožnog robota nakon što je kompaniji Ford prodala dva komada modela Digit. Iako nije striktno humanoidni, ima noge koje su postavljene pomalo unazad, tako da mu korak više su liči na ptičiji nego na ljudski. Iako ima oblik i visinu onižeg čoveka, napravljen je da pomaže u skladištima i drugim industrijskim okruženjima. Pojava ovog robota označila je početak procvata komercijalne humanoidne robotike, kao i kompanija, kao što su Tesla, Figure i 1X, koje su ubrzo posle toga predstavile sopstvene primerke. Proces stvaranja takvih robota sve je jeftiniji. Naime, početkom ove godine, kineska kompanija Unitree je predstavila humanoidnog robota G1, koji košta samo 16.000 dolara.