USB 2.0 je bio prekretnica i standard interfejsa koji je u potpunosti promenio način prenošenja podataka sa jednog uređaja na drugi.
USB Implementers Forum (USB-IF) je predstavio USB 2.0 standard 27. aprila 2000. godine, što znači da je ta brzina porta pre nekoliko dana napunila 25 godina. USB 2.0 standard je uveo taj interfejs u glavne tokove, posebno zbog toga što je postizao neverovatno veliku brzinu prenosa u to vreme od 480 Mb u sekundi sa svojim Hi-Speed USB-om. Brzina je bila više od 40 puta veća od ograničenja od 12 Mb u sekundi kod uređaja USB 1.1, pa čak i veća nego kod konektora FireWire 400 kompanije Apple. Što je još važnije, njegova primena je bila jeftinija nego u prethodnom slučaju, zbog čega je bio izuzetno privlačan proizvođačima matičnih ploča.
Rani dani standarda USB 2.0
Uprkos tome što je standard objavljen 2000. godine, nemačka publikacija Heise nas podseća da je prošlo još nekoliko godina pre nego što su proizvođači računara počeli da ugrađuju USB 2.0 u uređaje. VIA je bila prva kompanija koja ga je koristila u Southbridge VT8235 koji je imao P4X333 i KT333 skupove integrisanih kola, 2002. godine, a kompanija Apple je, 2003. godine, uradila nešto slično u Mac računarima opremljenim standardom USB 2.0. Tek 2004. godine, kompanija Intel je ponudila tržištu skup integrisanih kola Pentium 4 koji je imao mogućnosti USB 2.0, iako je bila jedna od kompanija koja je predvodila razvoj prvog USB standarda.
Štaviše, kada se USB 2.0 pojavio, nije postojala široka podrška upravljačkih programa. Verziji Windows XP je trebalo skoro godinu dana da podrži standard kada je kompanija Microsoft ponudila Service Pack 1 u avgustu 2002. godine. Tek kad se pojavio Windows 2000 Service Pack 4 u junu 2003. godine, stariji operativni sistem je mogao da iskoristi veće brzine koje je nudio USB 2.0. Windows 95 i 98, koji su bili prilično popularni na prelazu između dva veka, uopšte nisu dobili podršku za USB 2.0, iako je Windows 98 Second Edition (SE) podržavao upravljačke programe treće strane za standard.
USB 2.0 je pomogao da se zamene paralelni i serijski portovi koji su se koristili za povezivanje perifernih uređaja sa računarom. Ti stari konektori su bili prilično veliki i neverovatno spori, pri čemu je najveća brzina prenosa kod prvog bila ograničena na oko 20 Mb u sekundi, dok je drugi mogao da dostigne samo 256 Kb u sekundi. Štaviše, USB 2.0 je znatno kompaktniji od tih starih standarda, koji su koristili mnogo više pinova, odnosno, metalnih kontakata, i nisu mogli da se povežu na računar ili da se isključe iz njega dok je računar uključen, što nije slučaju kod USB standarda.
Zbog toga je USB 2.0 bio mnogo praktičniji za korišćenje. Ako se tome dodaju izuzetno niski troškovi licenciranja, bilo je potpuno logično da proizvođači koriste USB 2.0 kao primarni način za povezivanje perifernih uređaja i prenos podataka sa jednog uređaja na drugi. Organizacija USB-IF je iznela na tržište i nekoliko manjih tipova konektora za USB, uključujući USB Mini i USB Micro, što je olakšalo njegovo ugrađivanje u prenosive uređaje, kao što su pametni telefoni i tableti.
USB4 i buduće verzije
Danas je USB4 verzija 2.0 najbrži dostupni USB standard. Omogućava brzine prenosa do 80 Gb u sekundi, zbog čega ga možemo smatrati značajnim napretkom, jer svake godine proizvodimo sve više podataka. Ipak, USB 2.0 standard je i dalje široko rasprostranjen, posebno za periferne uređaje kojima nisu potrebne velike brzine prenosa podataka, kao što su miš i tastatura. Čak je i najnoviji iPhone 16e, koji je u jeftinijoj proizvodnoj liniji telefona kompanije Apple, ograničen na brzine USB 2.0. Dakle, uprkos tome što je USB 2.0 standard navršio četvrt veka, očekujemo da će nastaviti da radi.