Današnji uređaji, koje plaćate više nego ikad, iako ne možete da im promenite bateriju niti uradite bilo šta sa softverom, neće vam dugo trajati. Zbog čega je to tako i šta bismo mogli da preduzmemo povodom toga?
Mnogi su još 2013. godine upozoravali na alarmantan trend, a to je da uređaji koji se proizvode za masovnu upotrebu jednostavno ne mogu da se poprave. Nismo obraćali mnogo pažnje na upozorenja jer su nas tablet računari i razni laptopovi zasenili elegantnim i čistim izgledom. RAM i SSD su zalemljeni na matične ploče. Baterije su pričvršćene na jednom mestu i ne mogu se menjati. Posebni zavrtnji i alati zaključali su korisnike van sopstvenih uređaja. Bilo je vreme da se omoguće popravke takvih uređaja.
Deset godina kasnije, okolnosti nisu zabrinjavajuće, već katastrofalne. Skoro svaki uređaj na koji se svakodnevno oslanjamo, od laptopa i pametnih telefona do IoT spravica, napravljen je tako da ne treba dugo da traje. Popravke su ili izuzetno skupe ili neizvodljive. Šta je sa nadogradnjom? Jednostavno, ne postoji. Kada se nešto pokvari, često nemate drugog izbora osim da zamenite ceo uređaj. Sve je to obična i jednostavna prevara koja nosi masku napretka.
Sve što smo vam naveli ne dešava se slučajno, već je urađeno sa namerom. Netflix dokumentarac Buy Now: The Shopping Conspiracy otkriva da proizvođači namerno stvaraju proizvode za jednokratnu upotrebu kako bi što više povećali zaradu. Što je još gore, to se sve dešava u vreme kada cene vrtoglavo rastu. Inflacija je podigla cenu uređaja na nivo bez presedana, a ipak nam se prodaju proizvodi sa kraćim vekom trajanja. Ne govorimo o nekvalitetnoj proizvodnji, nego o izdaji. Reći ćemo vam kako nas tehnološka industrija izneverava.
1. Zalemljene komponente nas zarobljavaju od samog početka
Napredak arhitekture integrisanih sistema na čipovima (engl. system-on-chip – SoC) potpuno je izmenio modernu elektroniku. Na spomenutim čipovima su integrisane centralna i grafička procesorska jedinica (CPU i GPU), radna memorija (RAM), a ponekad čak i skladište u jednu komponentu, što pruža neverovatne performanse i efikasnost. S druge strane, to je i nedostatak, jer kada su komponente zalemljene, ništa ne možete da nadogradite niti popravite.
Recimo, pri kupovini MacBook uređaja serije M kompanije Apple, birate RAM i memorijski prostor pri plaćanju, ali nikada ih ne možete proširiti. Ako vam zatreba veći prostor za skladištenje za dve godine, moraćete da zamenite ceo uređaj. Što je još gore, ceo sistem više ne služi ničemu ako se bilo koji deo integrisanog sistema, bilo da je u pitanju CPU, RAM ili skladište pokvari. Popravke su skoro nemoguće, a troškovi zamene su astronomski.
Sve to je napravljeno sa namerom. Naime, kad proizvođači zaleme komponente i čvrsto ih integrišu, zaključali su vas u svoj ekosistem i tako su sigurni da ćete morati da zamenite uređaje umesto da produžavate njihov životni vek. Čak i van integrisanih sistema na čipovima, zalemljeni delovi su postali standard. Popravka nekada modularnih uređaja, kao što su prenosivi i stoni računari, postala je prava noćna mora.
2. Baterije će sasvim sigurno postati neupotrebljive
Iako znamo da je slabljenje baterije neizbežno, proizvođači su tu činjenicu iskoristili da bi naterali korisnike da kupe novi uređaj. Što je još gore, baterije su sada pričvršćene u uređaje, zbog čega je zamena skupa, rizična i često nepraktična.
Hajde da razmotrimo Apple AirPods. Slušalice su veoma popularne i imaju baterije koje traju samo 2-3 godine i ne mogu se zameniti. Kada baterije dođu do kraja svog životnog veka, ceo proizvod postaje e-otpad. Slično tome, laptop računari, pametni telefoni i nosivi uređaji sada prate taj obrazac. Nekada je jednostavan postupak zamene baterije postao skup poduhvat koji zahteva profesionalne alate i stručnost.
Ni veći uređaji nisu imuni. Laptop računari i tableti sada imaju trajno pričvršćenu bateriju i da bi se došlo do nje treba rastaviti više komponenti, a ponekad i ekran. Zbog troškova tih popravki, kupovina novog uređaja često izgleda kao jedini praktični izbor.
To nije previd, već dobro smišljen plan koji vam je onemogućio da produžite životni vek uređaja. Dok proizvođači otežavaju zamenu baterije, nadaju se da ćete od toga odustati i kupiti najnoviji model.
3. Krhkost uređaja je sastavni deo dizajna
Spomenuti proizvođači se trude da moderni uređaji budu tanji i privlačniji zbog čega ih je teže popraviti, jer su veoma krhki i lomljivi. Ultra tanki laptop računari, pametni telefoni i tableti su skloni oštećenjima, posebno ako ih slučajno ispustite, polijete nečim ili ih samo svakodnevno koristite.
Zbog jedne kapi tečnosti može da pukne ekran ili da se savije okvir, i tako je uređaj neupotrebljiv. Ako ih je i moguće popraviti, popravke često koštaju skoro koliko i novi uređaj. Na primer, zamena napuklog ekrana na najkvalitetnijem pametnom telefonu može da košta više od 300 do 400 dolara, što je često blizu polovine cene samog telefona.
Takva krhkost uređaja nije greška. Proizvođači znaju da ako naprave osetljive uređaje, radije ćete kupiti novi nego što ćete popraviti stari. To je smišljena strategija koja vas primorava da ostanete zaključani u začaranom krugu potrošnje.
4. Vlasnički softver i IoT uređaji podstiču lavinu e-otpada
Problem prevazilazi pitanje hardvera. Mnogi savremeni uređaji se oslanjaju na vlasnički softver i ekosisteme u oblaku da bi funkcionisali. Kada proizvođači odluče da prekinu podršku ili ugase platforme, ti uređaji mogu da postanu nefunkcionalni, čak i ako je sam hardver i dalje u savršenom radnom stanju.
Na primer, kompanija Google je ukinula alarmni sistem Nest Secure 2024. godine. Kupci koji su potrošili stotine dolara na Nest hardver imali su u rukama skupu, ali beskorisnu spravicu. Slično tome, kompanija Sonos se suočila sa kritikama zbog svog „režima recikliranja“. Naime, kad bi korisnici kupili nove zvučnike, kompanija im ne bi dozvolila da preprodaju stare niti da ih ponovo koriste. Nosivi uređaji često doživljavaju sličnu sudbinu kada vlasničke aplikacije izgube podršku.
Internet stvari (Internet of Things – IoT) je pogoršao taj problem, jer je pružio neverovatne udobnosti po cenu značajnog e-otpada. Funkcionisanje pametnih termostata, kamera i sijalica u velikoj meri zavisi od ažuriranja softvera. Kada ta ažuriranja prestanu, uređaji mogu da izgube funkcionalnost i postanu zastareli, uprkos tome što je hardver i dalje u odličnom stanju.
Čak su i laptop računari podlegli tom izazovu. Na primer, Windows 10 će izgubiti podršku 2025. godine, što će još jednom pokazati kako zavisnost od softvera može da dovede do zastarelosti hardvera. Kompanija Microsoft je ponudila besplatnu nadogradnju na Windows 11, ali mnogi stariji računari ne ispunjavaju stroge sistemske zahteve. U tom slučaju, potrošači imaju tri nepoželjne opcije: da zaobiđu zahteve i pomoću nepodržanih rešenja instaliraju Windows 11, da nastave da koriste sve nesigurniji Windows 10 ili da kupe novi računar. Kompanija i njeni proizvodni partneri zdušno navijaju da se opredelite za treću opciju, dakle, zamenu hardvera.
Kakav će biti ishod? Dobićemo lavinu elektronskog otpada. Uređaji koji bi trebalo da traju bar deceniju odbacuju se nakon samo nekoliko godina i tako uzrokuju štetu po životnu sredinu i finansijski zamaraju potrošače. Pored toga što takva situacija izaziva bes potrošača, ona ih i eksploatiše, jer neprestano podstiče kupovinu dok planeta snosi posledice.
Ko plaća cenu?
Finansijski trošak planiranog zastarevanja uređaja je samo početak. Pravi teret pada na potrošače i planetu.
- Inflacija pogoršava problem. Najkvalitetniji pametni telefon sada košta 1.500 dolara, dok vrhunski laptop računari rutinski prelaze 2.000 dolara. Za takvu cenu, očekivali biste izdržljivost i dugovečnost. Umesto toga, potrošači su zaglavljeni sa uređajima koji su napravljeni da se brzo pokvare.
- E-otpad truje planetu. Veliki deo odbačene elektronike širom sveta završava u zemljama u razvoju pod maskom „recikliranja“. Na mestima, kao što je Agbogbloši u Gani, radnici rastavljaju elektroniku u opasnim uslovima i izlažu se toksičnim hemikalijama, kao što su olovo i živa. Plastika se spaljuje i oslobađa kancerogena isparenja, dok se teški metali ispuštaju u zemlju i vodu.
Takav sistem eksploatiše potrošače, ugrožava radnike i uništava ekosisteme i sve to u ime profita.
Rešenje? Kultura popravke pruža nadu
Nije svaki deo sveta prihvatio budućnost jednokratne upotrebe. U nekim regionima, popravljanje uređaja je sve češće, što dokazuje da održive alternative nisu samo moguće, već i praktične:
Kuba. Domišljatost nastala iz nužde
Decenije trgovinskog embarga naterale su Kubance da se bave inovacijama dok popravljaju uređaje. Američki automobili i stari uređaji iz 1950-ih odlično rade jer ih održavaju u životu mehaničarske i servisne radionice koje imaju skladište starih i ručno izrađenih delova. Ta snalažljivost je prisutna i kod električnih uređaja, gde se ograničeni alati i materijali susreću sa kreativnošću i saradnjom, što dokazuje da su popravke moguće kada vas nužda natera na to.
Indija. Lokalna rešenja
Široka indijska mreža porodičnih servisa nudi pristupačne popravke za sve, od pametnih telefona do frižidera. Ta mala preduzeća specijalizovala su se za rešenja u obrnutom procesu proizvodnje i za nabavku delova za stariju ili uvezenu robu i tako održavaju uređaje funkcionalnim dugo nakon što ih proizvođači napuste. To je pragmatičan, isplativ model za smanjenje e-otpada uz osnaživanje lokalnih privrednika.
Japan. Popravka kao kulturna filozofija
Japanska filozofija mottainai – negovanje resursa i izbegavanje otpada – podstakla je snažnu kulturu popravke. Programi koje subvencioniše vlada i servisi za popravku pružaju alate, stručnost i zajedničke prostore koji pomažu ljudima da poprave pokvarene uređaje. Čvrsto povezivanje tradicije i modernog produžava život robe široke potrošnje i istovremeno promoviše održivost i otpornost zajednice.
Evropa. Uvođenje zakona
Evropska unija je postavila globalni standard kad je uvela zakone o pravu na popravku, zahtevajući od proizvođača da obezbede rezervne delove, uputstva za popravku i alate, najmanje 10 godina nakon prodaje proizvoda. Takvi stavovi potpuno menjaju tržišta, podstiču modularni dizajn i daju potrošačima moć da produže životni vek svojih uređaja. Kad je EU dala prioritet mogućnostima popravke, dokazala je da politika može da dovede do značajnih promena.
Uzvratite udarac. Zahtevajte bolje
Sistem je napravljen tako da vas opljačka, natera vas da plaćate više za uređaje koji traju kraće i prebaci teret zaštite životne sredine na najugroženije. Ne mora da bude tako.
Potreban nam je firmware, dakle softver trajno ugrađen u hardverski uređaj, otvorenog koda, modularni dizajn i jaki zakoni o pravu na popravku. Potrebni su nam duži periodi podrške i odgovornost proizvođača. Najviše od svega, moramo da prihvatimo kulturu popravke i tražimo proizvode koji su napravljeni da traju.
Mnogi su, 2013. godine, postavili pitanje:
„Da li idemo ka budućnosti u kojoj nećemo moći ni da popravimo ni da nadogradimo uređaje?“
Danas je odgovor jasan. Ta budućnost je već stigla. Ipak, ne moramo da ostanemo na tome. Vreme je da uzvratimo udarac.