Razvoj piratskih softvera

Softverska piraterija  je neovlašćeno kopiranje ili distribucija softvera zaštićenog autorskim pravom. Kopiranje, preuzimanje, deljenje, prodaja ili instaliranje više kopija programa na lične ili radne kompjutere. Ono što većina ljudi ne shvata ili o čemu ne razmišlja kada kupuje softver je to da zapravo ne kupuje sam softver, već samo dozvolu da isti koristi. Većina programa je licencirana za korišćenje na samo jednom računaru ili za korišćenje od strane samo jednog korisnika u jednom trenutku. Dozvoljeno je praviti kopije programa u svrhe backup-a ali je protiv zakona davati ih prijateljima ili kolegama.

Početak

Pre 1980. ljudi su mogli slobodno da kopiraju računarske programe bez legalnih posledica. Američka kancelarija za patente priznavala je autorska prava računarskog softvera ali samo za kompajliranu verziju a ne i source kod. Svedočenje i lobiranje od strane Microsoft osnivača Bil Gejtsa tokom kasnih 1970-ih konačno je dovelo do zakona koji je počeo da štiti integritet softvera. Zavod za patente je odobrio zaštitu kompjuterskih programa kao „književni“ rad ali kao u knjigama nije bilo moguće zaštiti pojedine reči, samo rad u celini.

1980-e

U 80-ima Usenet i IRC se pojavljuju i omogućavaju korisnicima da komuniciraju i šalju fajlove. Usenet je podmreža na Internetu koja se bazira na NNTP protokolu a čine je serveri namenjeni primanju, slanju i razmenjivanju članaka. IRC je protokol aplikacionog sloja koji omogućava prenos poruka u obliku teksta. 1988. osnovan je savez za poslovni softver koji pazi na softversku pirateriju. Finansiran je od strane Applea, Microsofta i Adobea.

1990-e

1993- FBI je upao u čuveni Rusty n Eddie’s BBS. Rusty n Edie’s BBS je bio sistem oglasne table koji su 1987. osnovali Russel i Edwina Hardenburgh, administratori iz Ohaja. 14 000 pretplatnika je plaćalo $89 godišnje da bi imali pristup 100 000 fajlova a Russ i Edwina Hardenburgh su dali lice softverskoj pirateriji kada su uhapšeni.

Bil Gejts ponovo priča o pirateriji ali sa drugačijim pogledom na stvari u odnosu na ranije: “Dokle god kradu, neka kradu naše. Biće navučeni a onda ćemo nekako da smislimo kako da od njih zaradimo u sledećoj deceniji.” Prema savezu poslovnog softvera to je upravo ono što se dogodilo u svetu. Čak i Vijetnam, koji sa preko 90% ima najveću stopu piraterije u svetu, je napredovao u odnosu na 100% iz 1994. Sofverska firma broj jedan u Vijetnamu je Microsoft.

2000-e

2005. Microsoft izbacuje Windows Genuine Advantage (WGA) alat koji podstiče validiranje Windowsa nakon instalacije. WGA je sistem protiv piraterije koji podstiče online validaciju pri korišćenju određenih servisa kao što su Windows Update i skidanje Windows komponenti sa Microsoft Download Centra. 2007. rumunski predsednik Traian Basescu je izjavio: “Piraterija je pokrenula razvoj IT industrije u Rumuniji.”

2011. savez poslovnog softvera objavljuje da je 83% softvera na računarima u Africi piratizovano (isključujući Južnu Afriku). To dovodi do više diskusija o prihvatanju softverske piraterije u zemljama u razvoju. Prema rečima veća za istraživanje društvene nauke: “Piraterija istiskuje konkurenciju i pomaže u tome da Adobe alati ostanu standard.” Studija ovog veća daje zaslugu softverskoj pirateriji kao ključ zarade Adobea od $3.10 milijarde.

Distribucija tokom godina

Prvo su se koristili Floppy pa Compact Diskovi da bi se kasnije prešlo na Internet. Neki od načina za distribuciju piraterije na internetu su: Warez sajtovi (Warez- termin koji koriste softverski “pirati” da opišu softver kome je uklonjena zaštita i koji je dostupan za preuzimanje sa interneta), one-click hosting (RapidShare, Megaupload) i peer to peer (The Pirate Bay).

Autor: Miloš Đurić

3705-razvoj-piratskih-softvera