Zbog čega je Google VI poslednji korisnički interfejs

Nema sumnje da je veštačka inteligencija sledeći korisnički interfejs. Pitanje je: čija veštačka inteligencija? Star Trek je bio u pravu: U budućnosti, koristićemo računare pomoću govora. Google je ove nedelje održao skup na kojem je najveća pažnja bila posvećena hardveru. Google je prikazao dva Pixel telefona koje proizvodi Google, Google Wi-Fi rutere za kućnu mrežu (engl. home mesh routers), Google uređaj Home za kućnog virtuelnog pomoćnika, jedan nov 4k Chromecast Ultra uređaj za preuzimanje medija u realnom vremenu (engl. streaming media box) i slušalice Daydream View VR.

Kritičari kažu da Google kopira i direktno se namdmeće sa Appleom sa Pixel telefonima i sa Amazon with Home. Ali nije u tome stvar. Google smatra da će veštačka inteligencija (A.I. – artificial intelligence) virtuelni pomoćnici (VA – virtual assistants) i konverzacioni korisnički interfejs (CUI – conversational user interface) za mnoge korisnike uglavnom zameniti pretraživačke mašine i mobilne aplikacije. Sundar Pichai direktor Googla smatra da prelazimo u svet „veštačka inteligencija – napred“.

Jednostavno rečeno, to samo znači da se računaru obraćate govorom. On „razume“ šta ste rekli bez obzira kako to kažete. Zatim računar radi za vas na osnovu tih razgovora. Google usmerava kompaniju na vlastitu verziju ovog interfejsa, koja se zove Google Assistant. Ja mislim da će dobiti tu opkladu.

Poslednji korisnički interfejs

Veštački inteligentan konverzacioni agent je poslednji korisnički interfejs. Kompletna istorija korisničkih interfejsa čovek-računar vrti se oko primene sve veće količine računarske moći, da bi mašine ulagale veći napor kako bi interakcija bila lakša za ljude. Ljudi su osposobljeni za međusobno razgovaranje, pa je onaj interfejs koji razgovara sa nama najkompatibilniji sa čovekom. Problem je u tome što su ljudi u stanju da razgovaraju na taj način zahvaljujući jednoj složenoj mešavini ljudske psihologije i znanja. Veštačka inteligencija će morati da simulira ljudsku psihologiju i da prikupi silno znanje da bi mogla da vodi makar najosnovniju konverzaciju.

Samo malo! A šta je Google Now?

Google Now može slobodno da se stavi u kategoriju van veštački inteligentnih (engl. non-A.I). virtuelnih pomoćnika. On je kao Siri, Cortana, Alexa i drugi virtuelni pomoćnici. Simpatičan, ali nije veštački inteligentan. Assistant je prilagodljiviji. On uči, kako u smislu opšte kompetentnosti tako i u smislu personalizacije. Za personalizaciju, Assistant pamti činjenice o vama. Kucali ste „My wife’s name is Amira Elgan“ (Moja žena se zove Amira Elgan), a Assistant odgovara: „OK, I’ll remember that“ (Dobro, zapamtiću to). (prim. prev. : Google Now On Tap sada podržava da mu se, osim na engleskom, obratite na francuskom, nemačkom, korejskom, italijanskom, španskom ili ruskom, dok Google Assistant za sada razume samo engleski). Možete da koristite i komandu „Remember“ da bi Assistant postao spremište vaših priručnih informacija. Na primer, možete da kažete: „Remember my bike combo is 397“. Nakon pet godina, moći ćete da zatražite da vam Assistant kaže koja je kombinacija za otključavanje vašeg bicikla (bike combo), i on će vam reći.

Važno je znati da Assistant uči i koristi činjenice o vama lično. On pristupa informacijama u Google bazi Search and Knowledge. A ume da radi stvari kao što je kontrolisanje vaših kućnih aparata i rezervisanje stola za večeru. Ova sveprisutna veštačka inteligencija će sve to uraditi.

Za razliku od Google Now (ili, što se toga tiče i Siri, Alexa i Cortana), Assistant bi trebalo da bude u stanju da „shvata stvari“, čak i kad je zahtev zagonetan ili nejasan. Ta sposobnost bi trebalo vremenom da se poboljšava kako korisnici ocenjuju reagovanja. Assistant bi takođe trebalo da donosi male odluke. Tako, ako ste u kolima i kažete: „Play ‘Gold’ from Kiiara“, ta će pesma da se začuje u zvučnom sistemu vaših kola. Ali ako isto to kažete kod kuće, on će vam pesmu pustiti na Home uređaju или na vašem Chromecastu, zavisno od toga šta najčešće birate. Još jedna od sposobnosti Assistanta je da obraća pažnju (ili, zavisno od vašeg shvatanja privatnosti, „prisluškuje“) vaše razgovore i ubacuje korisne informacije i veze, kao što je preporučivanja restorana. Ako to radite u Google Allo, oba sagovornika vide preporuke.

Assistant postaje još više vezan za kontekst kad koristite Pixel telefon. Na primer, duži pritisak na dugme Home dok gledate neku fotografiju vraća personalizovane rezultate pretraživanja zasnovane na sadržaju fotografije (To je u osnovi funkcija Google Now On Tap proširena na Assistanta i na nove telefone). Uvek ćemo imati i druge korisničke interfejse — virtuelne, mešane i uvećanu realnost, na primer. Ali oni služe za doživljaj. Za informacije, interfejs će biti konverzacija. Nećete više da razmišljate o uređajima, aplikacijama, platformama i svemu ostalom. Vi samo kažete, a Assistant to ostvari. To je, barem, zamisao.

Kada veštačka inteligencija bira botove za vas

Google planira da Assistanta otvori programerima putem jedne platforme koja se zove Actions on Google. Programeri neće da prave „aplikacije“ pa čak ni „botove“, u Googleovom žargonu, već „Akcije“. Te „Akcije“ mogu da budu direktne akcije („Direct Actions“) ili konverzacione akcije („Conversation Actions“).
Direktne akcije su jednostavni događaji pitanje-odgovor. Tako bi aviokompanija mogla da napravi direktne akcije koje na pitanje o dolasku nekog leta vraća procenjeno vreme sletanja.

Konverzacione akcije se teže prave ali se lakše koriste. Tu uvek postoji napred-nazad. Tako bi konverzaciona akcija aviokompanije mogla da vam omogući pitanje: „Which weekend in October has the cheapest price for flying to Vegas“? (Za koji vikend u oktobru su najjeftinije karte za Vegas?) Kao odgovor, Akcija bi mogla na početku da zatraži dodatne informacije, pitanjem „Do you mind a stop-over?“ (Da li vam smeta presedanje?) na primer. Sa konverzacionim akcijama, interakcija podrazumeva da vam „bot“ ne samo daje odgovore i obavlja stvari za vas (kao što je rezervisanje tih karata), već takođe da vam postavlja pitanja da bi dobio više informacija.

Google je prošlog meseca kupio dve godine staro novo preduzeće iz Silikonske doline po imenu API.ai, čija tehnologija će se nuditi programerima da bi pravili konverzacione akcije za Assistanta. (Neugodno, API.ai ima vlastitu aplikaciju koja se zove „Assistant“, i koja navodno ima nekih 20 miliona korisnika.)
Gomila kompanija je već skočila da nudi dodatke drugih dobavljača za Assistanta. Tu su izvori vesti kao CNN, CNBC, The Huffington Post, ABC News Radio, CBS Sports, CBS Radio News i druge; muzički sajtovi kao Tunein, Pandora, iHeart Radio i Spotify; sajtovi vezani za hranu kao Food Network, Vivino i OpenTable; i kompanije za automatizaciju domaćinstva kao SmartThings. Neobično, prijavili su se i informacioni servisi sa masovnim izvorima Quora i Jelly.

Danas, Amazonova Alexa je daleko ispred ostalih virtuelnih pomoćnika po integrisanju aplikacija ili botova — ili „veština“ (engl. skills), kako ih Amazon zove — od drugih dobavljača. Alexa sada ima preko 3,000 „veština“, kako tvrdi Amazon. Mada su „veštine“ divne, Amazonov sistem nije primeren za masovno prihvatanje. „Veštine“ treba otkriti i instalirati pomoću aplikacije Alexa za telefon. Korisnik mora da pamti kako se koja veština poziva. To je u redu dok je broj veština mali. Ali kada broj pređe deset или dvadeset, većina korisnika će verovatno zaboraviti koje „veštine“ su instalirali, kao i kojim rečima se one pokreću.

Pošto Assistant koristi veštačku inteligenciju, on bi trebalo da razume koji rezultat vi želite, a zatim najčešće da izabere — ili barem da ponudi — integracije drugih dobavljača. Google nije najavio tu funkciju, i kompanija nije bila spremna da komentariše kada sam pitao. Ali ja mislim da će uspeh Assistanta zavisiti od toga.
Botovi drugih dobavljača koje veštačka inteligencija bira omogućiće vam da koristite na hiljade botova, a ne samo nekoliko. Nećete morati ništa da pamtite. Samo se obratite Assistantu kao da je to čovek, a Assistantova veštačka inteligencija bi trebalo da shvati i donese odluku o načinu reagovanja.
Ja mislim da je jasno da će, uprkos tome što se pojavio kasnije, Googleov Assistant osvojiti veću i bolju podršku nego Amazonova Alexa, delom zbog toga što je Googleov hardver, softver i онлајн domet daleko širi. Assistant će biti svuda.

Zbog čega je Home tako važan

Aplikacije i botovi veštački inteligentnih virtuelnih pomoćnika su besplatni i laki. Ali kada potrošači kupe uređaj virtuelnog pomoćnika kao što je Amazon Echo ili Google Home, oni u suštini daju prednost jednom brendu, a ta prednost verovatno ostaje. To je razlog da mnoge kompanije isporučuju takve uređaje.

Samsung je ove nedelje objavio da će kupiti novo preduzeće po imenu Viv Labs, koje su osnovala tri člana tima za Siri kada je Apple 2010. kupio Siri.
Viv je virtuelni pomoćnik koji liči na Siri, ali sa višestranim delovanjem, što znači da je u stanju da kombinuje usluge. Trebalo bi da možete reći „I’d like to go to a good Italian restaurant“ (Voleo bih da odem u dobar italijanski restoran). Kao odgovor na tu jednostavnu rečenicu u prirodnom jeziku, Viv bi mogao da uzme u obzir vašu lokaciju, upotrebi neki servis koji ocenjuje restorane, rezerviše vam sto u najbližem dobrom restoranu i pozove vam Uber taksi. Drugim rečima, kao što Google planira za Assistanta, Viv može da koristi veštačku inteligenciju i izabere integraciju drugog dobavljača koja ima smisla.

Viv je nešto što postoji najsličnije Googleovom Assistantu. Samsung je u aprilu razotkrio Amazonovog virtuelnog pomoćnika koji liči na Echo i zove se Otto. Ja mislim da će Samsung isporučivati Otto, a verovatno ga pokreće Viv — isto kao Samsung telefone, televizore i druge proizvode. Skoro je sigurno da će Microsoft na kraju isporučivati uređaj za virtuelnog pomoćnika Cortana. Facebook je prvi kandidat za izradu „društvenog“ uređaja virtuelnog pomoćnika, uređaja koji bi radio sa Messengerom i Facebookovim botom za virtuelnog pomoćnika M. I Apple će kad tad verovatno isporučivati neku vrstu uređaja za virtuelnog pomoćnika koji izvršava Siri.

Zašto bi Googleov Assistant morao da pobedi

I pored sve te buduće konkurencije, jasno je da se Google nalazi na najboljoj poziciji. Efikasnost i uspeh veštački inteligentnog virtuelnog pomoćnika zavisi od tri faktora. Prvo, od kvaliteta veštačke inteligencije. Što je softver pametniji — i što je bolje u stanju da vas razume bez obzira na to kako govorite — on će biti korisniji i upotrebljiviji. Pre dve godine, Google je kupio novo preduzeće za veštačku inteligenciju koje se zvalo DeepMind Technologies, koje pravi tako pametne veštačke inteligencije da pobeđuju ljude u igrama Atari Breakout i Go.

Drugi faktor su lični podaci. Oslanjajući se na Gmail, Searches, Contacts, Calendar, YouTube i druge servise, Google može lako da ima najbolje i najličnije korisničke podatke koje će primeniti na relevantnost ličnog pomoćnika. Treći faktor je sveprisutnost. Potrošači neće hteti da se stalno prebacuju sa jednog virtuelnog pomoćnika na drugi. Tražiće onog koji je uvek prisutan. Google ima jedinstvenu poziciju da se nalazi svuda, od telefona do satova i televizora, pa čak u Appleovom iOS-u.

Googleov Assistant je već najrasprostranjeniji. Alexa nije dostupna kao bot za tekstualno ćaskanje u aplikaciji za razmenu poruka. Facebookov M je dostupan samo u Messengeru. Siri nije dostupan na Android telefonima. Konačno, postoji i stepen navike i poverenja u Google. Kad hoćete nešto da potražite na Internetu vi kažete „Googluj “ to. Assistant će to promeniti u „OK Google“ to.

Razgovor sa veštačkom inteligencijom je poslednji korisnički interfejs. Trka je počela. Za sada, izgleda da će Google pobediti.

4176-zbog-cega-je-xa-google-vi-xa-poslednji-korisnicki-interfejs