Šta bi se dogodilo kad bi svi sateliti prestali da funkcionišu?

Često nismo svesni koliko zavisimo od satelita koji kruže oko naše planete. Hajde da pokušamo da vidimo kako bi prekid svih veza sa satelitima uticao na život na planeti. Možda ne shvatamo, baš uvek, koliko se oslanjamo na svemirsku tehnologiju koja kruži oko zemlje. Dakle, šta bi se dogodilo kad bi ona u potpunosti prestala da funkcioniše? Šta bi moglo da nas dovede do sudnjeg dana na planeti? Mogući uzroci obuhvataju ogromne sunčeve oluje koje bi poremetile satelitske veze i komunikacije, sajber-napad koji bi delimično onesposobio GPS sistem, kao i raznorazno smeće koje bi moglo da se sudari sa satelitima koji nadziru planetu. Pošto su te pretnje vrlo realne, vlade širom sveta počinju ozbiljno da razmatraju metode kojima bi ojačali sisteme na koje se oslanjamo. Da bismo ohrabrili zvaničnike da se usredsrede na opasnosti koje nam prete iz svemira, pokušaćemo da opišemo sa čime bismo mogli da se suočimo u toku jednog dana ako bi sateliti prestali da funkcionišu.

08:00

Ništa se ne dešava odjednom. Avioni ne padaju s neba, niti je obustavljeno snabdevanje električnom energijom ili vodom. U stvari, bar ne na samom početku. Nešto je odmah prestalo da funkcioniše, ali za većinu ljudi to predstavlja tek manju neprijatnost. Prestankom funkcionisanja televizijskih satelita mnoge porodice ne bi mogle da vide usiljene osmehe voditelja jutarnjeg programa, pa bi zbog toga uz doručak morali da razgovaraju međusobno. Ne bi mogli da se oglase ni reporteri iz inostranstva niti bi mogli da saznate najnovije sportske rezultate.

Ako pogledamo širu sliku, nefunkcionisanje globalnih satelitskih komunikacija dovodi svet u opasnost. Recimo, negde u vojnoj bazi u Sjedinjenim Državama, pilotska eskadrila je izgubila vezu sa naoružanim bespilotnim letelicama na Bliskom istoku. Prekid bezbednih satelitskih komunikacija potpuno je odvojio vojnike, brodove i letelice od komandnih centara tako da su izloženi opasnostima od napada. Bez satelita svetski lideri se nekako dovijaju da međusobno komuniciraju kako bi smanjili sve veću globalnu napetost koja je zavladala.

Za to vreme, negde iznad Atlantskog okeana, hiljade putnika gledaju filmove, potpuno nesvesni poteškoća sa kojima se suočavaju piloti u kabinama dok pokušavaju da uspostave vezu sa kontrolom leta na zemlji. Bez satelitskih telefona, teretni brodovi na Arktiku, ribari u Kineskom moru i radnici u Sahari našli su se potpuno izolovani od ostatka sveta.

Zaposleni u Tokiju, Šangaju, Moskvi, Londonu i Njujorku na početku radnog vremena imaju poteškoća u uspostavljanju veza sa svojim kolegama u drugim državama. E-pošta funkcioniše, izgleda da i internet radi, ali mnogi međunarodni pozivi ne mogu da se uspostave. Brzi sistemi komunikacije koji su povezivali svet počinju da posustaju. Izgleda da planeta Zemlja postaje sve veća.

11:00

Dok predsednici i premijeri vlada počinju da okupljaju krizne štabove, pojavljuje se nova opasnost po globalnu stabilnost, a to je isključivanje globalnog sistema za pozicioniranje ( GPS ). Kao što svi dobro znamo, GPS nam pomaže da putujemo od mesta A do mesta B i da se pri tom ne izgubimo. On je promenio način poslovanja kompanija za isporuku, pomogao hitnim službama da stignu na vreme na mesto nesreće i da ga lakše pronađu, omogućavao avionima da slete na izolovane piste i omogućavao kamionima, vozovima, brodovima i automobilima da budu praćeni i pronađeni. Ispostavilo se da je GPS mnogo prisutniji u našem životu nego što su mnogi to smatrali.

GPS sateliti su malo više od izuzetno preciznih atomskih časovnika u svemiru koji prenose vremenski signal nazad na zemlju. Prijemnici na zemlji – na primer, u vašem automobilu ili u pametnom telefonu – hvataju signale koji potiču od tri i više satelita. Upoređujući vremenski signal iz svemira sa vremenom u prijemniku, prijemnik može da izračuna na kojoj se udaljenosti nalazi satelit.

Međutim, ti precizni vremenski signali iz svemira mogu se koristiti na mnogo drugih načina. Ispostavilo se da se naše društvo u značajnoj meri oslanja na te upotrebe. Naša infrastruktura je povezana u celinu upravo tim vremenom, od overa kompleksnih finansijskih transakcija do protokola koji obezbeđuju da internet funkcioniše kao celina. Ako podaci koje razmenjuju računari nisu sinhronizovani, sistem počinje da puca. Bez preciznog vremena, svaka mreža koju kontrolišu računari nalazi se u opasnosti, što znači skoro sve.

Kad se ugase GPS signali, počinju da rade sistemi podrške na zemlji koji uključuju precizne satove. Međutim, za nekoliko sati, vreme počinje da nam izmiče. Delić sekunde u Evropi, koliko je to u Sjedinjenim Državama; mala razlika između vremena u Indiji i Australiji. Računarstvo u oblaku počinje da pada, pretraživanje mreže se usporava, internet počinje da puca. Prvi prestanak u snabdevanju električnim strujom dolazi nešto kasnije uveče jer mreže za prenos struje počinju da se bore da bi zadovoljile povećanu potražnju. Kompjuterizovano snabdevanje vodom više ne radi, ali vode ima jer su se inženjeri prebacili na manuelne sisteme podrške. U velikim gradovima, svi semafori i železnički signali su se zacrveneli i saobraćaj je stao. Kasno posle podne, konačno je prestala da funkcioniše i usluga mobilne telefonije.

16:00

Do ovog vremena, avio-prevoznici su, mada nevoljno, odlučili da prizemlje sve komercijalne letove. Zbog gubitka satelitskih komunikacija i GPS signala, većina letova je otkazana, ali ispostavilo se da je poslednja kap u čaši ipak nedostatak nečeg mnogo uobičajenijeg, a to su informacije o vremenskim uslovima. Iako su meteorološki baloni, vremenske stanice na zemlji i na brodovima i dalje vrlo važni, prognoza je postala mnogo preciznija i pouzdanija zahvaljujući satelitima. Maloprodajni objekti se pri naručivanju prehrambenih proizvoda oslanjaju na vremensku prognozu jer zašto bi naručivali velike količine mesa za roštilj ako vreme neće biti povoljno. Poljoprivrednici se oslanjaju na prognozu zbog setve, obrade njiva i žetve. Avio-kompanije se oslanjaju na prognozu da ne bi ugrozile živote svojih putnika.

Avioni su opremljeni radarima koji otkrivaju loše vremenske uslove i druge izvore turbulencije, ali neprestano beleženje novih informacija sa zemlje je neophodno jer im omogućava da prate vremenske šablone i da se ponašaju u skladu s njima. To je naročito potrebno iznad okeana, gde ima malo informacija sa brodova.

Da su putnici iznad Atlantika to znali, verovatno se ne bi ni ukrcali u avion. Bez podataka sa satelita o vremenskim uslovima, avion lako može da upadne u olujni sistem koji nije mogao biti uočen. Užasne turbulencije prouzrokovale su povrede nekoliko putnika, dok su drugi doživeli traume zbog toga, ali bar su stigli tamo gde su planirali. S druge strane, širom sveta, stotine hiljada putnika ostali su zarobljeni na aerodromima daleko od svojih domova.

22:00

Do sada su svi u potpunosti osetili posledice „dana bez satelita“. Komunikacije, transport, električna energija i računarski sistemi nalaze se u potpunom kolapsu. Globalno poslovanje je stalo, a vlade se bore da pronađu izlaz iz neprilika u kojima su se svi našli. Čuju se i upozorenja da će se uskoro prekinuti i snabdevanje hranom. Vlade, u strahu da će doći do socijalnih nemira, objavljuju vanredno stanje.

Ako se takvo stanje nastavi, svaki dan će donositi nove izazove. Neće više biti satelitskih podataka o stanju useva, o nelegalnoj seči pračuma u oblasti Amazona ili o stanju leda na Arktiku. Nema više ni satelitskih snimaka ni mapa kojima su se služili spasioci koji su pomagali u nesrećama i katastrofama.

Dakle, da li može to da nam se desi? Da, ali samo ako svi sateliti odjednom prestanu da funkcionišu što nije moguće. Ipak, ne smemo da zaboravimo da je infrastruktura na koju se osloanjamo postala potpuno zavisna od svemirske tehnologije. Bez satelita, svet bi bio sasvim drugačiji.

5896-sta-bi-se-dogodilo-kad-bi-svi-sateliti-prestali-da-funkcionisu