Šta velike promene u zaštiti autorskih prava znače za slobodu interneta?

Da li ćemo i dalje moći da postavljamo sadržaj i vesti na mrežu – a šta se dešava sa mimovima? Evropski parlament je u ponedeljak izglasao zakon koji predstavlja najveće i najspornije pročišćavanje pravila o zaštiti autorskih prava u poslednje dve decenije. Kad zakon stupi na snagu dovešće do najvećih promena koje su se odigrale na internetu od izglasavanja Regulative o zaštiti podataka o ličnosti (GDPR). O promenama u zaštiti autorskih prava naviše se priča zbog dva kontroverzna uslova, odnosno, zbog Članova 11 i 13, koji su glavni uzrok borbe između korporativnih lobista, internetskih aktivista i grupa koje se bore za slobodu govora.

Šta promene znače za internet?

Da li ćemo i dalje moći da postavljamo sadržaj na internet?

Zakon ističe da će ljudi i dalje moći da postavljaju sadržaje, ali tehnološke kompanije, uključujući i „Gugl“ upozorene su da će automatski morati da uklanjaju mnogo više sadržaja. Kompanije „Jutjub“ i „Fejsbuk“ već su uklonile muzičke i video sadržaje koji su zaštićeni autorskim pravima. Na primer, „Jutjub“ pregleda postavljeni materijal i upoređuje ga sa bazom podataka u kojoj se nalaze datoteke koje su podneli vlasnici sadržaja, što originalnom stvaraocu daje mogućnost da ga blokira, naplati ili jednostavno prati. Prema novom zakonu, tehnološke kompanije snosiće mnogo veću odgovornost za svaki sadržaj koji je zaštićen autorskim pravima, a postavljen je na njihovu platformu, posebno ako su već pokrenuli automatizovano pregledanje.

Zašto se velike tehnološke kompanije protive zakonu?

Kompanije koje su pogođene promenama tvrde da su novi zahtevi potpuno nerealni i da primenom postojećeg sistema autori već dobijaju priličnu novčanu nadoknadu. „Jutjub“ je upozorila da bi korisnici u Evropskoj uniji mogli biti potpuno uskraćeni za sve video sadržaje.

Da li su i ostali protiv promena?

Da. Mnogi koji su učestvovali u kampanji tvrde da će zakon o zaštiti autorskih prava ugroziti slobodu izražavanja na internetu jer je jedini način koji garantuje poštovanje direktive jednostavno blokiranje svakog sadržaja koji je postavio korisnik, a koji se bilo kako odnosi na zaštićeni sadržaj, uključujući kritiku, obradu ili najobičniji citat.
S druge strane, ima i onih koji tvrde da će zakon, paradoksalno, pomoći velikim tehnološkim kompanijama jer će samo one imati dovoljno sredstava da svoje aktivnosti usklade sa zakonom. Pošto su institucije Evropske unije dobile priliku da u ubace pravila o zaštiti autorskih prava u 21. vek, uspele su da unište napredak koji su postigli inovatori i stvaraoci kreirajući nove sadržaje i deleći ih sa ljudima širom sveta. U tom procesu, Evropska unija je, nažalost, ponovo vratila moć u ruke američkih izdavačkih kuća, filmskih studija i tehnoloških giganata.

Stručnjaci su posebno zabrinuti zbog uticaja koji će novi zakon imati na konkurentnost u digitalnom sektoru pošto je usaglašavanje sa zahtevima nove direktive izuzetno skupo.
Šta to znači za vesti koje se objavljuju na internetu?

Dok Član 13 otežava položaj tehnološkim kompanijama koje moraju da kontrolišu sadržaje koje korisnici postavljaju, Član 11 se prvenstveno odnosi na deljenje novinskih članaka. Izdavačke i novinske kuće tvrde da je novinskim organizacijama sve teže da nastave sa finansiranjem kvalitetnog novinarstva i da bi tehnološke firme koje dobro zarađuju od deljenja vesti trebalo da plate svoj deo. 

Zakon uvodi novi zahtev za „dobavljače usluga u informativnom sektoru“, a to je da zaštite prava za deljenje novinskih članaka. Platforme kao što su Gugl njuz i Fejsbuk i dalje će moći da objavljuju isečke iz novinskih članaka. Nekomercijalne enciklopedije kao što je Vikipedija biće izuzete iz regulative. Uključivanje novinskih agencija u tekst zakona može biti protumačeno kao iskazivanje poštovanja za kvalitet posla koji obavljaju i za važnost koju novinske agencije imaju u novinarstvu. Zakon se može protumačiti i kao svojevrsna zaštita evropskih medija u celini jer evropske novinske agencije snabdevaju kvalitetnim vestima većinu drugih medijskih organizacija u Evropi.

Šta se dešava sa mimovima?

Ključni argument protiv uvođenja zakona je da predstavlja „zabranu mimova“, s obzirom na stroga pravila protiv postavljanja zaštićenog sadržaja bez prethodnog odobrenja i na činjenicu da se veliki deo sadržaja koji se može podeliti zasniva na televizijskom materijalu i scenama iz filmova. Promene koje su napravljene ove godine treba posebno da zaštite upotrebu takvog sadržaja „u svrhe navođenja, kritikovanja, ocenjivanja, karikiranja, parodije i imitiranja“. Tehnološke kompanije kažu da je takvu zaštitu nemoguće održati jer nijedan automatski filter ne može sa sigurnošću da utvrdi da li je postavljeni sadržaj parodija ili je, jednostavno, narušavanje prava.

Kad će početi primena zakona?

Države članice Evropske unije imaju rok od dve godine da primene nova pravila od dana kad ga konačno odobri Evropski savet – što će, verovatno, biti u maju ili junu ove godine. To znači da će Velika Britanija, u suštini, moći da odluči da li će sprovesti zakon ako do tada bude napustila evropsku porodicu. Čuju se mišljenja da će Velika Britanija prihvatiti zakon s obzirom na veličinu evropskog tržišta. Bez obzira na to da li će velika Britanija izaći iz Evrope sporazumno ili ne, prilično je verovatno da će u sprovođenju tog zakona slediti Evropsku uniju.

5290-sta-velike-promene-u-zastiti-autorskih-prava-znace-za-slobodu-interneta