Studentkinja Ksenija Ćesarević odbranila je diplomski rad na temu „Genetski algoritam izazivanja SLC13A5 mutacije gena kod zebrica i njena uloga u neurološkim poremećajima“

Studentkinja Računarskog fakulteta Ksenija Ćesarević je u petak, 5. jula 2024. godine odbranila diplomski rad na temu Genetski algoritam izazivanja SLC13A5 mutacije gena kod zebrica i njena uloga u neurološkim poremećajima pred komisijom koju su činili mentor dr Jelena Vasiljević i član dr Dušan Vujošević.

U uvodu svog rada Ksenija je istakla sledeće:

SLC13A5 je gen koji kodira transporter citrata koji su visoko zastupljeni u mozgu i vrlo važni za regulisanje intra- i ekstracelularnog citrata u organizmu. Mutacije ovog gena uzrokuju retku dečiju epilepsiju koju karakterišu doživotni napadi, kašnjenje u razvoju, deficiti u ponašanju, loše motorno napredovanje, kao i jezička oštećenja. Nosioci mutiranog gena SLC13A5 vrlo retko reaguju na dosadašnje opcije lečenja, dok trenutne mogućnosti za otkrivanje leka su ograničene zbog malog broja životinjskih modela koji fenokopiraju ljudske simptome. SLC13A5 gen dalje učestvuje u stvaranju SLC13A5 proteina koji je uključen u transport citrata unutar ćelijskih membrana. Citrat je važan metabolit za različite ćelijske puteve koji učestvuju u proizvodnji ćelijske energije. Kod nemutiranih organizama, SLC13A5 protein se nalazi na istoj lokaciji u neuronu kao i NMDA receptori, podtip glutamatnih neurotransmitora, koji igraju ključnu ulogu u ekscitatornoj signalizaciji sinaptičke plastičnosti. Kod mutiranih organizama, SLC13A5 protein je poremećen, što dovodi do neravnoteže nivoa citrata, čime utiče na aktivnost neurona i dovodi do viška ekstracelularnog citrata koji vezuje esencijalne jone neophodne za normalno funkcionisanje NMDA receptora. Prekomernim vezivanjem jona dolazi do trajnog otvaranja kanala i preteranog eksictatornog odgovora koji se manifestuje u vidu napada.

Ova studija ističe važnost gena SLC13A5 u neurološkim i metaboličkim procesima, pružajući osnovu za dalje istraživanje mogućih terapeutskih strategija za poremećaje povezane sa nedostatkom ovog gena. Buduća istraživanja treba da se fokusiraju na identifikaciju specifičnih žarišta epileptiformnih aktivnosti i dodatne molekularne mehanizme neuroprotektivnih efekata, kako bi se razvile ciljane terapije koje mogu poboljšati
kvalitet života pacijenata sa SLC13A5 epilepsijom.

Nalazi takođe sugerišu potencijalne nove pravce istraživanja u oblasti neurometabolizma, uključujući detaljno proučavanje transporta citrata i njegove uloge u energetskom metabolizmu neurona. Sveobuhvatni pristup koji kombinuje genetičke, molekularne i ponašajne analize može dovesti do značajnog napretka u razumevanju i tretmanu neuroloških poremećaja povezanih sa SLC13A5. – zaključila je Ksenija.

Fotografije sa odbrane dostupne su u galeriji.