Da li je neko slično oružje dovelo do pojave Havanskog sindroma?
Najnoviji slučajevi takozvanog Havanskog sindroma, odnosno, serije neobjašnjivih bolesti koje pogađaju američke i kanadske diplomate i špijune, javljaju se širom sveta. Među njima su dvojica diplomata koji borave u Hanoju u Vijetnamu, zbog čega je potpredsednica Kamala Haris morala da promeni svoj avgustovski plan putovanja. Početkom godine (prim. prev. 2021.) pojavilo se nekoliko desetina izveštaja u američkoj ambasadi u Beču i par incidenata u Beloj kući prošlog novembra.
Uzrok tih incidenata je nepoznat, ali se u Sjedinjenim Državama pažnja usmerava na elektromagnetne zrake.
Ako se pokaže da je uzrok Havanskog sindroma oružje koje ispaljuje energetske zrake, onda to nije ništa novo, jer takvo oružje postoji već duže vreme. Kao vazduhoplovni inženjer i bivši potpredsednik Naučnog savetodavnog odbora američkog vazduhoplovstva, istraživao sam usmerenu energiju. Takođe, mogu lično da potvrdim efikasnost oružja usmerene energije.
Nacionalna akademija nauka, inženjerstva i medicine SAD (U.S. National Academies of Sciences, Engineering and Medicine) je posle istraživanja, izradila studiju, 2020. godine, o Havanskom sindromu i zaključila da je više od 130 žrtava pretrpelo neke stvarne fizičke posledice, a da je uzrok najverovatnije neki oblik elektromagnetnog zračenja. Ti događaji su počeli 2016. godine, kada su se pojavili izveštaji u kojima se navodi da je više zaposlenih u američkoj ambasadi u Havani, na Kubi, doživelo alarmantne i neobjašnjive simptome. Simptomi su obuhvatali osećaj pritiska na licu, glasne zvukove, jake glavobolje, mučninu i konfuziju. U nekim slučajevima, žrtve su pretrpele trajna zdravstvena oštećenja.
Naučnici sa Kubanske akademije nauka objavili su izveštaj u kojem pobijaju izveštaj Nacionalne akademije SAD i pripisuju prijavljene simptome psihološkim efektima ili nizu običnih bolesti i već postojećih stanja. Ipak, na osnovu mog sopstvenog iskustva, čini se da je usmerena energija prihvatljivo objašnjenje.
Uputiću vas u to kako ti zraci utiču na ljude.
Na pravoj talasnoj dužini
Postoji veoma širok spektar elektromagnetnih talasa koje karakteriše talasna dužina, što je rastojanje između uzastopnih odgovarajućih tačaka iste faze na talasu. Ti talasi mogu da komuniciraju na različite načine sa različitim vrstama materije, uključujući ljudska tela.
Na kratkim talasnim dužinama, koje mogu biti izuzetno male, ultraljubičasti zraci Sunca mogu da spale površinu kože ako je neko suviše dugo njima izložen. Mikrotalasi imaju veće talasne dužine. Ljudi ih svakodnevno koriste za podgrevanje obroka. Mikrotalasi prenose energiju u molekule vode koje se nalaze u hrani.
Američka vojska razvila je tehnologiju usmerene energije koja ispaljuje zrake nešto veće talasne dužine u fokusiranom području na udaljenosti do 1,6 km ili jedne milje. Tehnologija usmerene energije je napravljena da bi se kontrolisala gomila na bezbedan način. Kada ti talasi stupe u interakciju sa ljudskim telom, oni prolaze kroz kožu i prenose energiju u vodu koja se nalazi neposredno ispod površine kože.
Imao sam priliku da na sopstvenom telu osetim funkcionisanje jednog od tih sistema. Stajao sam na oko 0,8 km udaljenosti od izvora i snop zraka je bio uključen. Deo mog tela izložen snopu jako se brzo zagrejao, što me je primoralo da se odmah sklonim. Imao sam utisak da je neko upravo otvorio vrata velike peći pored mene.
Na još većim talasnim dužinama, elektromagnetno zračenje može da stupi u interakciju sa elektronskim sistemima i može da se koristi za onesposobljavanje računara i kontrolnih sistema. Za te talase, interakcija sa materijom generiše električne struje i polja koja ometaju električne sisteme. Vojska razvija takve tehnologije za odbranu od napada dronovima.
Najbolja odbrana je otkrivanje takvih sistema
Moguće je da bi samo na pravoj talasnoj dužini, elektromagnetni snop mogao da se projektuje na udaljenosti od nekoliko stotina metara da bi došlo do razvoja simptoma koji se pojavljuju kod žrtava Havanskog sindroma. Ako je to slučaj, verovatno je da ti zraci ometaju električne funkcije mozga i centralnog nervnog sistema.
Na primer, Frejev efekat podrazumeva korišćenje mikrotalasa koji aktiviraju slušne nerve. Druge studije su primetile potencijalne efekte mikrotalasa na centralni nervni sistem, kao što su smanjeno vreme odgovora, socijalna disfunkcija i anksioznost.
Neophodno je dalje istraživanje da bi se utvrdio uzrok pojave Havanskog sindroma kod žrtava. Nažalost, ta vrsta elektromagnetnog zračenja ne ostavlja očigledan trag poput opekotina od sunca, zbog čega ni do sada ne postoji pouzdano objašnjenje.
Iako su rezultati studije Nacionalnih akademija objavljeni, verovatno je da savezne agencije sprovode dodatna istraživanja daleko od očiju javnosti kako bi pokušale da objasne te incidente i utvrde ko je kriv. Vlada verovatno neće biti voljna da javnosti predoči sve podatke do kojih je došla, kao i slučajevima sajber-napada, jer bi to moglo da pomogne pronalaženju tehnika za otkrivanje i suzbijanje napada.
Ako se ispostavi da su izvor Havanskog sindroma elektromagnetni talasi, onda bi u principu zgrade mogle da se ojačaju protiv njih. Međutim, to bi bilo skupo, a ljudi bi i dalje bili u opasnosti kad su na otvorenom. Možda je najbolja opcija za sprečavanje daljeg napada otkrivanje izvora napada. Relativno je jednostavno i jeftino instalirati senzore za detekciju elektromagnetnih talasa na zgradama i vozilima. Takvi senzori takođe mogu da pomognu pri otkrivanju lokacija izvora napada i na taj način deluju kao sredstvo odvraćanja.
Pod pretpostavkom da je Havanski sindrom rezultat namerno ciljanih elektromagnetnih zraka, zaposleni u američkoj vladi i drugim državama će ostati podložni tim napadima sve dok vlade ne sprovedu određene odbrambene mere.